Najčudnija majčinska ljubav na planeti: Napušta svoje bebe da bi ih spasila od izumiranja
Kada ženka Kareta kornjače položi jaja na plaži, ona se odmah vraća u okean i nikada ne upozna svoje potomstvo. Iako na prvi pogled deluje surovo, ova radikalna taktika napuštanja zapravo je genijalan trik prirode koji ovu vrstu već milionima godina spasava od istrebljenja.
Zašto priroda, koja je inače nepogrešiva, nalaže ovakvo ponašanje? Odgovor je fascinantan. Da ostane pored gnezda, njen miris i veličina privukli bi na stotine predatora poput rakova, ptica, lisica i divljih pasa. Čim zatrpa jaja, majka poravna pesak kako bi sakrila tačnu lokaciju. Njen brzi povratak u vodu je zapravo jedini način da gnezdo ostane tajna.

Caretta caretta (glavata kornjača) je pravi živi fosil i jedan od najfascinantnijih stanovnika naših mora. Ova bića plivaju svetskim okeanima već više od 110 miliona godina, što znači da su uspešno preživele i same dinosauruse!
Evo nekoliko neverovatnih činjenica o ovim drevnim bićima koje verovatno niste znali:
Caretta caretta poseduje neverovatan „biološki GPS“. Kada dostignu zrelost (između 17. i 30. godine života), ženke se vraćaju da polažu jaja na tačno onu plažu na kojoj su se i same izlegle. Kako bi pronašle tu specifičnu tačku nakon proputovanih hiljada kilometara morima i okeanima, one koriste Zemljino magnetsko polje kao mapu.

Glavate kornjače nemaju polne hromozome koji određuju da li će beba biti muško ili žensko. Sudbinu mladunaca kroji temperatura peska u kojem se jaja nalaze.
Topliji pesak (iznad 29.7°C) donosi više ženki.
Hladniji pesak donosi više mužjaka.
Iako dišu vazduh, ove kornjače mogu ostati pod vodom i do sedam sati bez prekida ako miruju, smanjujući broj otkucaja srca na minimum kako bi štedele kiseonik. Kada su budne i love, njihovo glavno oružje je masivna glava sa izuzetno jakim čeljustima. Bez problema drobe tvrd oklop rakova, školjki i morskih ježeva, koji su im omiljena hrana.

Foto: Ribar baca hranu kornjačama
Prvi koraci su najrizičniji
Kada se male kornjače izlegu tokom noći, one koriste refleksiju mesečine na površini vode kako bi pronašle put do mora. Ovaj prvi put je ujedno i najopasniji. Veštačka svetla iz kafića i hotela na obali često ih dezorijentišu, zbog čega krenu u pogrešnom smeru. Procenjuje se da samo jedna od hiljadu beba kornjača uspe da preživi do odraslog doba.
Danas su ove kornjače strogo zaštićene, a Grčka (naročito ostrvo Zakintos) i obale Turske predstavljaju njihova najvažnija gnezdišta na Mediteranu.

Iako u proseku teže oko 135 kilograma, glavatim kornjačama očigledno nije strano da prerastu sve standarde. Najveći zabeleženi primerak u istoriji težio je neverovatnih 454 kilograma, dok dužina njihovog oklopa može dostići i do 2.8 metara.

Glavata kornjača (Caretta caretta) u proseku živi između 50 i 70 godina, dok pojedini primerci u divljini mogu doživeti i više od 80 godina.
Njihov životni vek je, zapravo, vrlo sličan ljudskom.
Evo još nekoliko fascinantnih zanimljivosti o njihovom životu i anatomiji:
„Izgubljene godine“ na otvorenom okeanu – nakon što se izlegu i uđu u vodu, mlade kornjače bukvalno nestaju iz vidokruga naučnika na čitavu deceniju. Ovaj period se u biologiji naziva „izgubljene godine“.

One provode prve godine života plutajući na velikim nanosima morskih algi na otvorenom okeanu, gde se kriju od predatora i pasivno putuju hiljadama kilometara morskih struja pre nego što se vrate bliže obali.

Kada dođe sezona parenja, ženka ne polaže jaja samo jednom. Ona može da napravi čak tri do pet gnezda u jednoj sezoni, a u svako gnezdo polaže između 100 i 150 jaja. Između tih ciklusa pravljenja gnezda, ona se odmara u plićaku, skupljajući snagu za sledeće naporno kopanje peska. Nakon te sezone, kornjača pravi pauzu od 2 do 4 godine pre nego što ponovo krene u proces reprodukcije.

Foto: Turisti čekaju da se pojavi džinovska kornjača
Mužjaci nikada ne napuštaju vodu
Mužjak kornjače Caretta caretta bukvalno ceo svoj život, od trenutka kada kao beba uđe u more, provodi isključivo u vodi. Oni nikada više ne kroče na kopno. Sa druge strane, odrasle ženke izlaze na plažu samo tokom noći i to isključivo da bi snele jaja.
Majka ne brine o svojoj deci, niti ih ikad upozna!
Za razliku od ljudskog roda, gde roditelji čitav život ulažu energiju, ljubav i vreme oko svoje dece, majka kornjača uopšte ne brine o svojim mladuncima. Zapravo, ona ih nikada u životu ne upozna. Kod kornjača Caretta caretta, roditeljska briga ne postoji, a ceo proces se završava odmah nakon polaganja jaja.
Evo kako tačno izgleda taj proces i zašto su bebe kornjače prepuštene same sebi:
Jedini doprinos majke je izbor plaže. Majka daje sve od sebe da bebama pruži najbolji mogući start. Ona pažljivo bira lokaciju, kopa duboku rupu u pesku, polaže jaja, a zatim ih detaljno zatrpava i maskira peskom kako bi ih sakrila od predatora. Čim završi sa maskiranjem gnezda, ženka se odmah okreće i vraća u more. Ona nikada ne dolazi da proveri gnezdo niti čeka da se male kornjače izlegu. Inkubacija traje između 45 i 70 dana, a sve to vreme jaja greje isključivo toplota sunca i peska.

Kada se male kornjače izlegu, one moraju same da se iskopaju iz peska i bez ikakvog vođstva potrče ka moru. Svi njihovi opstanci zavise od čistog urođenog instinkta i tačno znaju da moraju da prate svetlost horizonta, plivaju protiv talasa i same traže hranu.
Čak i ako bi se majka i njeno mladunče kasnije sreli u ogromnom okeanu, oni se ne bi prepoznali niti bi ostvarili ikakav kontakt.
Nauka objašnjava da majka kornjača ostavlja jaja iz tri ključna rrazloga
1.Opstanak majke: Nije prilagođena za kopno. Dug boravak na plaži izazvao bi smrtonosni toplotni udar, dehidrataciju ili napad predatora.
2. Bezbednost gnezda: Svojom veličinom i mirisom majka bi privukla grabljivce. Odlaskom ostavlja jaja savršeno kamuflirana pod peskom.
3. Prirodna inkubacija: Jajima nije potrebna telesna toplota. Sunce i pesak pružaju idealnu vlagu i temperaturu za razvoj embriona.
I tako, najstarija vrsta na planeti preživljava već 110 miliona godina!
