Vlasnica seoskog gazdinstva: Uz subvencije je mnogo lakše

Vlasnica seoskog gazdinstva: Uz subvencije je mnogo lakše

Život žene na selu podrazumeva ustajanje rano ujutro i traje negde do 19 sati, zimi nešto kraće. Tokom letnje sezone ima više posla, ali zato u zimskim mesecima odmaramo. O tome kako je biti vlasnica seoskog gazdinstva, uz podršku grada Niša i države, razgovaramo sa Dušankom Gavrilović iz sela Hum.

Kako počinje i završava dan žene koja je vlasnica seoskog gazdinstva?

Moj dan izgleda otprilike ovako: ustajem negde oko 7 sati, nekad i ranije, kako bih nahranila životinje, trenutno imamo svinje i kokoške, nekad smo i krave imali. Nakon toga, pripremam doručak, pa i ručak, jer kasnije neću imati vremena pošto je sezona berbe voća, priča Dušanka Gavrilović iz sela Hum kraj Niša.

Ovih dana priprema više hrane, jer imaju radnike koji im pomažu u berbi šljiva, prethodno u berbi trešanja i višanja.

Zavisno od broja ljudi, koji se kreće oko 15, pripremam doručak i ručak za taj broj ljudi, kao i sve ostalo što treba- od kafe, sokova, salata…Ranije se i hleb mesio, ali sada kupujem jer nemam vremena. Žene sve ređe mese hleb i na selu, jer zaista nemamo vremena od ostalih obaveza, kaže Dušanka.

Suprug, ona i sin obrađuju oko dva hektara zemlje. Sade pšenicu, kukuruz, imaju vinograde, šljivike i voćnjake sa zasadima trešanja i višanja.

Odlučila sam da registrujem seosko gazdinstvo na svoje ime zbog velikog broja subvencija. Žao mi je što nisam ranije to učinila, jer se zaista oseti ta pomoć. Ja sam pričala svakoj ženi u selu koja je bila zainteresovana, da učine isto. Samo par njih je registrovalo gazdinstvo.

Zbog čega, šta je razlog?

Razlog je taj što te žene nisu vlasnice domaćinstva, odnosno imanje se vodi na njihove muževe ili starije članove, oca odnosno svekra i onda je malo drugačija procedura, mogu potpisati neke ugovore o iznajmljivanju zemlje, ali kažu da im je to komplikovano i ne žele da pokreću proceduru. A da je komplikovano, nije.

Kako ste se vi opredelili za registraciju seoskog gazdinstva?

Ja sam od oca i majke dobila u nasledstvo imanje, zemlju. Pošto se naravno na mene vode te njive i vinogradi, mogla sam odmah da registrujem seosko gazdinstvo, kaže Dušanka.

Dušanku smo zatekli u pripremi obroka za radnike koji će doći sutradan da pomognu u berbi šljiva.

Kupili smo, zahvaljujući subvencijama, sve savremene mašine koje nam olakšavaju rad. Šljive recimo više ne beremo ručno,kupili smo tresač kojim se to radi mnogo brže. A rodilo je lepo, jedino bi još država mogla da utiče na veću cenu po kilogramu, kaže Dušanka. Sada se kreće od 30 do 35 dinara po kilogramu. Ali, hvala Bogu na ovom rodu. Cele godine seljak gleda u nebo, ako je suša da li će kiša, ako je previše kiše i to ne valja. Iz ovog šljivika smo obrali oko 5 tona i sada vozimo na otkup. Od kuće smo sa radnicima krenuli oko 5 sati jutros i morali smo da završimo pre 12, jer su velike vrućine.

Nismo završili ovde još tri reda, pa ćemo suprug i ja to sami sledećeg dana.

Koliko su vam pomogle subvencije?

Mnogo znače subvencije. Subvencioniše nam se gorivo, kupovina poljoprivrednih mašina i svako grlo stoke, za one koji imaju mleko i tu se dobiju subvencije. Vrlo je isplativo i preporučujem svim ženama na selu da registruju gazdinstvo i ostvare pravo na subvencije, poručuje Dušanka i predlaže da je mladim ženama koje su bez zaposlenja, ukoliko imaju imanje u selu, najbolje rešenje da registruju gazdinstvo, čuvaju životinje ili uzgajaju poljoprivredne kulture, pa od njih onda mogu praviti džemove za prodaju, ajvar, domaće sokove.

Uz to, dobiće subvencije koje će im znatno olakšati početak u radu. Svakako, nek probaju. Život na selu je veoma lep, žena sama određuje radno vreme i obaveze za taj dan, a uz to stižu i prihodi, ističe Dušanka.

Uprava za agrarna plaćanja prva je specijalizovana ustanova koja se bavi isključivo podsticajima u poljoprivredi i omogućava pristup podsticajnim sredstvima koja su obezbeđena iz budžeta Republike Srbije, ali i programima međunarodnih podsticaja poljoprivredne politike u Srbiji.

Prema dostupnim podacima, na području grada Niša se poljoprivredom bavi oko 19.000 ljudi i u tom broju prednjače muškarci.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *