Bombardovanje SRJ: Od straha i beznađa do malignih bolesti

Bombardovanje SRJ: Od straha i beznađa do malignih bolesti

Pre 24 godine, 24. marta 1999. godine u 19 sati i 41 minut, počele su da „zavijaju“ sirene za vazdušnu opasnost. Prvi projektili koje su ispalile snage NATO-a pogodili su ciljeve u okolini Prištine.Agresija NATO-a je trajala 78 dana.

Kako su saopštili, njihov „Milosrdni anđeo“, pokrenut je da bi se zaustavila humanitarna katastrofa i progon Albanaca na Kosovu koje su navodno sprovodile srpska policija i jugoslovenska vojska.

Tokom dva i po meseca agresije, bombardovani su vojni ciljevi, kasarne, postrojenja, ali i civilni objekti – bolnice, fabrike, mostovi, pruge, stambeni objekti, pijaca u Nišu, medijske kuće, predajnici…

Preciznih podataka o broju žrtava nema ni skoro dve i po decenije nakon bombardovanja –  nekoliko hiljada stradalih. NATO bombardovanju tadašnje SR Jugoslavije prethodili su pregovori o mirovnom rešenju krize na Kosovu i Metohiji, koji su trajali 17 dana u Rambujeu, u Francuskoj.

Pregovori su završeni bez uspeha – kosovski Albanci prihvatili su predlog sporazuma, dok ga je zvanični Beograd odbio, američki izaslanik Ričard Holbruk bez uspeha je posetio Beograd 22. marta… Nakon toga, NATO bio spreman na pokretanje vojne akcije.

Generalni sekretar NATO pakta Havijer Solana razgovara sa američkim sekretarom za odbranu Vilijamom Koenom šta raditi ako jugoslovenska delegacija odbije da potpiše sporazum iz Rambujea, 15. marta 1999.

Kao osnova za intervenciju uzeti su i izveštaji misije OEBS-a Vilijema Vokera, o ubistvima u selu Račak.

Ujedinjene nacije nikada nisu donele rezoluciju o intervenciji NATO snaga u Jugoslaviji i prvi put u istoriji se desila vojna intervencija Alijanse bez odobrenja UN.

Letak koji su izbacivali NATO avioni tokom bombardovanja SRJ

Posle 78 dana bombardovanja, delegacije NATO-a i Savezne Republike Jugoslavije potpisale su sporazum u Kumanovu.

Sporazum je predviđao principe po kojima će se Vojska Jugoslavije i snage MUP-a Srbije povući sa Kosova, a snage NATO-a ući na tu teritoriju.

I danas se vode rasprave u vezi sa ključnim stvarma – od pitanja legalnosti i legitimnosti samog bombardovanja, do pitanja odgovornosti tadašnjeg režima Slobodana Miloševića.

Zbog korišćenja bombi sa osiromašenim uranijumom, u Srbiji sve veći broj ljudi oboleva od malignih bolesti. Prema dostupnim podacima, na Srbiju je tokom NATO bombardovanja bačeno 15 tona osiromašenog uranijuma, koji je i u najmanjim količinama izuzetno kancerogen – izaziva rak, ali dovodi i do genske mutacije – rađanje potomaka sa psihofizičkim deformacijama. Profesor Radomir Кovačević, bivši načelnik Centra za radiološku zaštitu od jonizujućih i nejonizujućih zračenja Srbije je svojevremeno objasnio da će osiromašeni uranijum, koji je bačen na Kosovu i Metohiji i po rubovima Pčinjskog okruga ostati na ovom terenu večno, jer je njegovo vreme raspadanja četiri i po milijarde godina.

– Pretpostavke su da će sa posledicama nakon bombardovanja municijom osiromašenim i obogaćenim uranijumom morati da živi 60 naših narednih generacija. Dovoljno je poznavati pravila i predvideti, a i očekivati ozbiljne i teške genetičke anomalije na potomstvu i posle 1.800 godina, jer je reproduktivni vek po generaciji 30 godina. To puta 60 i dobija se upravo ova cifra o kojoj govorim, o čak 60 generacija“, ističe Кovačević.

Rezultati iz Italije su dosada najjači dokazi da su građani Srbije bili izloženi smrtonosnom dejstvu teških metala iz punjenja NATO projektila. Najnoviji dokazi potvđuju da je uranijuma bilo i u projektilima koji su korišćeni severno od Vranja, što će imati važnu ulogu u pravnoj borbi za dokazivanje da iz 1999. godine potiču i uzroci malignih bolesti građana.

Prva privatna tužba sa zahtevom za odštetu žrtvama zbog oboljenja od posledica NATO bombardovanja SR Jugoslavije podneta je Višem sudu u Beogradu 20. januara 2021. godine, kao rezultat zajedničke saradnje dvojice advokata, Srđana Aleksića iz Niša i italijanskog Anđela Fjore Tartalje. Italijanski pravnik ima dvadesetodišnje iskustvo u borbi za isplatu odštete žrtvama osiromašenog uranijuma među italijanskim vojnicima, koji su bili u misijama u svetu, pa i na Кosovu.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *